Sinoć smo ekipno posjetili HNK Zadar gdje je Gradsko kazalište mladih Split u režiji Ivana Lea Leme izvelo predstavu "Krčma Alkar Duga" po istoimenim pripovijetkama Dinka Šimunovića.
Tek od ovog semestra slušam scensku umjetnost, tako da još nisam stručnjak za kazališnu recenziju, ali par dojmova nije na odmet.
Najviše mi se svidio drugi dio predstave dramatizacija pripovijetke Alkar.
Skladno je povezan s prvim i drugim djelom predstave, masovne scene i sama alka je prilagođeno prikazana, a uvod u priču kao i samu okvirnu priču vodile su sinjske babe, vlajne koje su imale zanimljivu ulogu kora/ komentatora.
Ljubavni trokut između Rašice Crnošije, njegovog sina Salka i zajedničke ljubavi siromašne djevojke Marte su uvjerljivo prikazani kao i simbolika da samo jedan onaj srčaniji može pogoditi sredinu alke i pobijediti, odnosno samo jedan zaista može osvojiti srce i ljubav djevojke.
Jedina zamjerka je što su tri priče ipak previše za jednu predstave jer su tematski različite i prikazuju drugačiju problematiku, ideje i motive pa se kraj malo više isčekivao nego što treba, iako su moram naglasiti bile smisleno i vješto spojene.
Zadnji dio predstave, Duga, tematski je slijedio Šimunovićevu novelu, ali je scenski, vizualno i efektivno moderniziran što meni osobno nije bilo nužno kao ni pretjerano karikiranje samih roditelja.
Na kraju se stekao dojam da su roditelji svojim odgojem većim dijelom skrivili Srninu smrt.
Čitajući djelo ja nisam stekla takav dojam, vjerujem da je jednostavno takav bio društveni ustroj i atmosfera u cijelom Sinjskom kraju od kojeg se roditelji nisu mogli pretjerano odmaknuti jer za drugačije nisu znali, kako su i sami tako odgojeni i naučeni.
Njihova bol, patnja i konačna ne mogućnost življenja koja je uslijedila nakon kćerine smrti nije prikazana. Sve u svemu drago mi je da sam pogledala predstavu i izvedba mladih glumaca iz Splita je bila efektivna i zanimljiva :)
.jpg)
