Potreba.
Koje su prve tri asocijacije, koje vam padnu na pamet kada netko izusti riječ potreba?
Meni se instantno u glavi zavrte riječi nužda, želja, neodgodivost.
Dalo bi se iz ovog kratkog asocijativnog testa iščitati ponešto o mom karakteru i osobi.
Potrebe su nešto što nas određuje i prema čemu usmjeravamo svoje životne odluke i postupke.
Ovdje naravno ne mislim na osnovne biološke potrebe (zrak, voda, hrana) već nešto poput:
potrebe za velikom strasti, ljubavi, prijateljstvom, pripadanjem, neovisnošću, slobodom, utjecajem, uvažavanjem, dokazivanjem...
Smatram da u određenim fazama života mijenjamo listu svojih potreba.
One su nekad vođene razumom i logikom, a (po)nekad žurbom i emocijama i pomiješano sa malo hirovitosti stvori se opaka eksplozivna smjesa.
Kada ste u ranim dvadesetima, završavate svoje mukotrpno i predivno fakultetsko obrazovanje i ulazite u nov i nepoznat svijet, jako ste i potpuno potrebiti za svim gore navedenim. Teško je i frustrirajuće biti u potrebi/ nuždi za toliko stvari, ali i sasvim prirodno.
Negdje sam pročitala rečenicu:
Ne živim u nuždi ni za čim i ni za kim, jer su nužda i sranje sinonimi.
Smatram da je ova tvrdnja sranje! Oprostite na izrazu. Dovesti sebe u poziciju da ništa ne očekuješ i potajno želiš, da te ništa ne pokreće i zadovoljava je krivo i potpuno pogrešno.
Najbolji lijek u situacijama kao ova (moja) je da treba priznati samom sebi da smo na životnoj prekretnici, vjerovati u sebe da smo dovoljno sposobni i ludi i da ćemo razumijevanjem svoje prošlosti i predviđanjem budućnosti na kraju dana izabrati tri ("dobre") potrebe prema kojima ćemo usmjeriti ambiciju, energiju i volju za svoju sljedeću životnu fazu.
Opći odgovor koji život daje na sva najzamršenija i nerješiva pitanja:
Treba živjeti potrebama dana i prepustiti se.
