Dior And I

Krajem mjeseca pogledala sam dugo očekivani modni dokumentarac  „Dior and I“,

 Inače me privlače takve vrste sadržaja jer volim promatrati ljude koji pripadaju samom vrhu modnog svijeta u njihovom prirodnom, nepretencioznom okruženju.  Kada su vidljivi njihovi napori, želje, ambicije, strahovi i sve ono što je zapravo ljudsko. Spomenuti dokumentarac je u meni začeo jednu misao o kojoj danas želim pisati:

Što to čini jednog modnog dizajnera drugačijim/boljim od drugih?

Njegov produkt, oni sami ili oboje?

Poznato je da su modni trendovi vrlo hiroviti, u jednoj sezoni nastanu a u drugoj već nestanu a da ne ostave ni blijedi trag za sobom. U velikom mnoštvu modnih dizajnera i onih koji to jednog dana žele postati teško je isplivati a još teže to učiniti samo svojim talentom i ljubavlju.

 Također nije nesvakidašnja priča o dizajnerima koji na početku stvaranja zabljesnu u mraku pustoši i obećavaju mnogo, ali nakon toga prvotnog uspjeha jednostavno ugasnu.

 Dok ima i onih koji na početku ne privlače veću pozornost, ali nakon godina odmicanja  i napornog rada pokažu svoju pravu vrijednost.                                               

Međutim svatko od njih u svom umjetničkom stvaralaštvu ima onaj ključni trenutak
 „biti ili ne biti“.

Upravo tu na red dolazi priča o Raf Simonsu, opisana u spomenutom filmu. Taj trenutak  je ponuda da postane umjetnički direktor haute couture kolekcije Christiana Diora.

Christian Dior kao modni dizajner kao čovjek i kao modna kuća ostavila je neizbrisiv trag u cjelokupnoj modnoj povijesti.  Predstavljajući produktivno stvaralaštvo koje je prijelom  ne u smislu umjetničke revolucije ili radikalnog modnog odskakanja nego novog prikaza ženstvenosti i ljupkosti. Upravo zato prihvativši ponudu raditi za Dior , Raf Simons  je znao da je ovo taj veliki  trenutak.

 Gledajući njegov dolazak i adaptaciju počinjete pa makar i kroz ekran upoznavati tog čovjeka i njegove suradnik i njihovo stvaranje. Tu zajedničku djelatnost opisala bih kao sudar raznih, nepoznatih  svjetova koji  su određeni da u međusobnoj borbi stvore jedan novi svijet.

 I tako iz jedne kreativne katastrofe koja je u ovom slučaju zapravo istoznačnica sa riječi suradnja dobijemo jednu prelijepu sinfoniju.  Iz ničeg, stvorili su sve! Raf Simmons i njegovi najbliži suradnici (Pieter Mullier) kao i stalne djelatnice Diorovog haute couturea stvorili su veličinu. Vratili su Dioru ono što on zapravo jeste a epiteti koji to najbolje opisuju su:

Klasičan pojam ljepote, ženstvenosti i čarolije.

Vidjeti cjelokupnu reviju iz ugla njenih stvaratelja je neprocjenjivo kao i gledati sam proces nastanka. Upoznati karaktere koji stoje iza  proizvoda i shvatiti zašto baš toj dizajn, baš ta boja i baš taj kroj. Kao i dobiti odgovor na pitanje odakle dolazi sva ta inspiracija?  

Trenutak sreće, ekstaze, čistoće,  ljepote i čarolije koju moda iz ovog kuta promatranja izaziva u meni znači da ovaj film ne predstavlja samo Dior i Rafa nego  modu kakva ona treba biti. Ne moramo se zavaravati da ćemo jednog dana nositi haute couture kolekcije, ali osjetiti skromnost dizajnera i sreću stvaranja da bismo na kraju vidjeli umjetnost je bit same mode. Iz tog razloga Raf Simmons definitivno zaslužuje titulu jednog od velikih koji u moru prosječnosti zapravo predstavlja otok, svojom vizijom, karakterom i talentom i nikakav brodolom još nije na vidiku.